Dalmatineri – psi puni puni energije, neovisni, veseli i razigrani – poput našeg vina

Dalmatineri su svestrani lovački psi. Dosta zahtjevni, traže jako puno kretanja a privlači ih i voda.

Uvijek traži društvo. Danas je isključivo kućni ljubimac, lako ga je dresirati i jako je odan obitelji s kojom živi.

Dalmatiner je poznat po glatkoj bijeloj dlaci s karakterističnim crnim ili smeđim mrljama.

Ovakav točkasti sloj dlake  je  jedinstven među čistokrvnim pasminama.

Podrijetlo Dalmatinera

Pasmina je dobila ime po Dalmaciji, za koju se vjeruje da je izvorno mjesto podrijetla dalmatinskog psa.

Jedna od priča kaže da su u prošlosti bili koncentrirani u Dalmaciji a proširili su se po svijetu zahvaljujući brodovima koji su isplovljavali iz Dubrovnika.

Flota Dubrovačke Republike  bila je jedna od najjačih u svijetu. Dubrovački pomorci poklanjali su ih i prodavali po svijetu,  pa su se  dalmatineri tako udomaćili u mnogim zemljama.

Mada bi se o podrijetlu i samom imenu pasmine dalo dosta raspravljati. Naime, malo je dokaza da potječe s dalmatinske obale.  Sve je zasnovano na pretpostavkama.

Slike na grobovima egipatskih faraona daju naslutiti da je dalmatiner star nekoliko tisuća godina. Međutim,  konkretniji nagovještaji potječu sa slika talijanskih slikara iz 16. stoljeća.  

Prikazi dalmatinskog psa pronađeni su na klaustru samostana Male braće u Zaostrogu, isklesani još u 14.stoljeću te na oltarnoj slici u crkvi Gospa od Anđela u Velom Lošinju koja potječe iz 1600.-1630.

Na temelju slika i zapisa iz crkvenih kronika 16. – 18. stoljeća  zaključilo se da je porijeklo dalmatinskog psa iz istočnog dijela Sredozemlja, naročito u povijesnoj provinciji Dalmacije.

Uzgajalište Dalmatinera bilo je u Đakovu

Interesantno je da su prvi opisi dalmatinskog psa pronađeni u Đakovačkoj biskupiji Đakovo, u zapisu biskupa Petra Bakića iz 1719. Ne iz nostalgije prema Dalmaciji (biskup je rođen u Splitu) već zbog toga što je početkom 16. stoljeća u Đakovačkoj biskupiji postojalo uzgajalište s 420 dalmatinskih pasa.

Biskup Petar Bakić detaljno opisuje ovoga psa i ističe kako ga najviše drže plemići u Dalmaciji, za lov i osobnu obranu, no uzgaja ga i običan puk.  Također navodi  kako su dalmatinski psi korišteni kao vojni psi koji su sudjelovali u bitci protiv Turaka na Mohačkom polju.

Svaki od 300 vojnika vodio je sa sobom u borbu jednog ili dva dalmatinska psa. Preživjele pse skupili su Turci.

Neki od njih završili su u Češkoj i Engleskoj, pa odatle pogrešna pretpostavka da je riječ o turskoj pasmini.

Thomas Bewick, engleski graver, 1790. naziva ovu pasminu «The Dalmatian or Coach Dog». Prvi standard sastavio je englez, Vero Shaw koji je osnovao «Dalmatian Club» u Engleskoj 1890. Izgleda da su Dubrovački pomorci podijelili ili prodali puno dalmatinera po Engleskoj.

 Zvijezda filmskih ekrana

Neosporno je da se radi  o jednoj od najstarijih hrvatskih pasmina. Kao hrvatska autohtona pasmina dalmatinski pas priznat je tek 1994.

Dalmatineri su jako popularni izvan Hrvatske, pogotovo u Americi. Dalmatinski pas glumio je u mnogim reklamama, animiranim i igranim filmovima – najpoznatiji  101 Dalmatiner. Dalmatinski pas Sparky zaštitno je lice američkog udruženja vatrogasaca.

Povezujući autohtonost pasmina i vinskih sorti koje uzgajamo dalmatinski pas postao je zaštitno lice i nekih naših vina. Jer dalmatiner je simpatičan pas, suzdržan, lišen svakog oblika nervoze i agresivnosti.

Savršeno društvo uz čašu Dalmatian dog vina ili jednostavnije Welcome to the land of Dalmatian Dog!

Naša vina pod etiketom Dalmatian Dog