Put preko vode – vodi do srebra
Igor Radovanović 36-godišnji Korčulanin jedan je od vodećih dalmatinskih enologa mlađe generacije. S kolegom Nikolom Miroševićem pokušava vratiti staru slavu vinarije u Smokvici koja danas posluje pod nazivom Black Island Winery s brandovima Merge Victa.
Nakon samo godinu dana suradnje njihov Pošip Merga Victa* osvojio je srebro na Decanteru.
Bingo? Ne. Igor je već dugo pripadnik mlade vinarske garde s Korčule koja postupno i u potpunosti preuzima i kreira tamošnju vinsku scenu.
* Merga Victa na staro-dalmatinskom jeziku znači ‘put preko vode’?
Rođen i odrastao u Smokvici, mjestu gdje se svi manje više bave vinarstvom. Od malih nogu okružen je vinogradima, uz oca je zavolio vinarstvo.
Po završetku srednje škole upisuje Agronomski fakultet u Zagrebu – najlogičniji životni put. Želja za znanjem i usavršavanjem usmjerila ga je na konzalting te je stručno pratio rad nekoliko vinarija u Smokvici i Čari.
Sate i sate provodio je na internetu te na forumima specijaliziranim za vinarstvo gdje je s kolegama iz cijeloga svijeta izmjenjivao iskustva.
Povratkom na Korčulu započeli ste s proizvodnjom vlastitog vina te kao konzultant u desetak korčulanskih vinarija. Kako su vas „stari“, iskusni vinari uopće prihvatili?
IR: Pa bilo je malo čudno da neki mladić daje savjete ali imao sam sreće. Naime, dosta sinova i kćeri vinara vratilo se korijenima. Ljudi mlađi od 40 godina, moji vršnjaci pa tu nije bilo nekih razlika u stavovima.
Dodatno, svugdje su bili jako dobri rezultati. Da sam negdje kiksao ne bi bilo ovako dobro.
Kad ste otišli iz Vinarije Smokvica odlučili ste se za vlastitu tzv.garažnu vinariju. Što se podrazumijeva pod garažnim vinima?
IR: Garažne vinarije pokreću strastveni vinari koji teže autentičnom vrhunskom proizvodu. Radi se o maloj proizvodnji, vinima koje možete nabaviti kod samog vinara ili u nekoj boljoj vinoteci.
Pojam se uvriježio prije 30-ak godina kada je čuveni vinski kritičar Robert Parker ocijenio jedno vino iz male francuske garažne vinarije.
Vino je za mene igra, kaže Igor Radovanović
Vaša vina bila su dosta uočljiva i zbog etiketa poker i križić-kružić. Volite kockanje, neizvjesne igre?
IR: Za mene je vino igra. Gubiš ili dobivaš. Križićem-kružićem, odnosno iks-oksom na etiketi svakome sam ostavio mogućnost da odluči je li vino u toj igri dobitna ili gubitna kombinacija.
Naziv Tris za pjenušac je potpuno druga asocijacija.
Tris je prvi korčulanski pjenušac napravljen od tri autohtone sorte (pošip, rukatac i cetinka) a proizveli smo ga nas trojica kolega.
S obzirom da su u obje kombinacije bile broj tri odlučili smo pjenušac nazvati Tris.
Kako je iz te garaže, igre došlo do suradnje s financijskim investitorima?
IR: Švedski investitori su me angažirali kad su kupili vinograde u Jadrtovcu kraj Šibenika. U kratko vrijeme ostvarili smo dobre rezultate.
Zajedno smo krenuli u obnovu vinarijeSmokvica i ponovno uspostavili otkup. Osvojili smo medalje na Decanteru. Krenulo nas je.
Slobodno vrijeme, hobiji?
IR: Definitivno. Moram pričekati dok malo narastu, ali i supruga i ja se veselimo tome
Znači i vi jedva čekate da svoje curice vodite sa sobom u vinograd 🙂
IR: Moje slobodno vrijeme u potpunosti je posvećeno obitelji. Nedavno sam drugi put postao tata i neizmjerno uživam u toj ulozi.
Razgovor vodila Fani Prodan, Tribidrag.org i Foodika.EU